Moja fotografija
Zovem se Ivana, mama sam, supruga, profesorica i domaćica i, želim vjerovati, u svemu, barem pomalo, kreativna.

petak, 26. ožujka 2010.

satovi + jorgovan

Tek odnedavno sam fejsbukerica (valjda se to tako kaže) - naime, odvijek zazirem od bilo kakvog javnoga izlaganja svog života, volim svoju intimu, čuvam je i dijelim isključivo s probranima. Ipak bauk iz moje glave je nestao tek kad sam sebi to suvislo objasnila i postavila neka pravila druženja s FB. Nakon tako postavljenih stvari, svjesna sam da mi je isti taj FB otvorio jedan nov, pomalo pomaknut i genijalan svijet kreativaca i pozitivaca iz cijeloga svijeta.

Upravo preko FB sam upoznala jednu Sanju koja preuređuje svoj frizerski salon u Lovranu i kojoj se svidio jedan moj ljubičasti sat. Sanja me kontaktirala, sve smo se dogovorile i onda sam krenula s provođenjem ideje u djelo! U nedostatku vremena, a ideja za bacanje - napravila sam dva sata s motivom jorgovana. Naime, boja koja prevladava u salonu je boja jorgovana pa se malac sam nametnuo za decaupage. Ostalo je dolazilo u naletima.


Jedan sat je kupljen i ušminkan, a drugi je u potpunosti mojih ruku djelo i na njega sam neobično ponosna - sama sam pilila, brusila, bušila, lijepila, bojala...i, ono najbolje, uživala kao malo dijete u svakom koraku. Potrajalao je, ali zadovoljna sam!
Nadam se da će se i Sanji svidjeti.

P.S. Mislim da ovo želim raditi kad narastem ;)

subota, 20. ožujka 2010.

kraljica

Znam, znam da nisam baš vjerodostojna - svečano objavim da sam živa i onda mi treba 100 godina da stavim novi post.
Ostala sam dužna raport s radionice Kraljice - ali što se, zapravo, novo tu i ima reći!? Kraljica kao kraljica - posebna, gorda vladarica koja tjera na naklon. Bilo je tu svega, za početak meni već poznatih stvari - decaupagea, 2K laka, čipkanja, a na koncu novitet pozlata. Pozlatu nikad nisam radila i zahvaljujem Bogu što je ideja bila da se napravi "stara ofucana" tacna jer je s mojom pozlatom sve samo ne uredna. Mislim da ću neko vrijeme samo razgovarati s tim zlatnim listićima dok se ne sprijateljimo.
Vjeru u moju kakvu takvu umješnost vratio mi je moj stari dobri prijatelj - bitumen.


Nakon tri sata uživancije otišla sam doma s tacnicom i diplomom koja svjedoči da sam sudjelovala na "Kraljici", ali najbolje od svega je što sam se i osjećala kao prava kraljica.

Baš nešto mislim - bi li bilo pretjerano da nabavim krunu? Muž kaže da mi ne treba jer on ionako misli da sam kraljica. Tako kaže, ali mislim da je to zato što bi mu bio ogroman neugodnjak da nas ljudi na ulici gledaju i da ga žale što mu je žena luđakinja. Nemaju pojma! Što bi tek, jadni i prizemni, rekli da vide da razgovaram sa svojim kutijicama?

To je normalno, zar ne?

subota, 13. ožujka 2010.

živa sam

Ok, ljudi moji, vidim da je vrag odnio šalu i da je vrijeme da nešto stavim na blog!
Čak sam primila i zabrinute poručice s raznih strana u kojim pitate je li sve ok - hvala na brizi! Odgovor je sljedeći - malo sam u gužvi, malo se preispitujem, malo širim horizonte, malo brinem o nekim ljudima, malo sam luda (ok, to nije novo), ali ŽIVA SAM! Čak se i malo bavim hobijem, a večeras idem i na radionicu KRALJICU!

Napravila sam neke kutijice, neke tanjure, nešto još imam u glavi, ali evo za povratak kutijica, a što drugo!


Primijetit ćete da otkrivam šablone i jako mi se sviđaju, ali tek se zagrijavam!
Velika pusa svima!