moja prva radionica

Jučer sam prvi put u svom malom životu bila na radionici u NB HOBBY ARTU koju je, naravno, vodila, mila nam i puna genijalnih ideja, Tea Jukić. Tema: obrnuti decaupage na božićnim kuglicama (veeelikim plastičnim i manjima od stiropora) i 2K lak za raspucavanje. Naravno da sam očekivala puno dobrih stvari, savjeta i svega onoga što Tea "servira", ali svakako, ni u najmanjem djeliću mozga, nisam očekivala ono što se događalo U meni.

Taj se osjećaj može najbliže usporediti, recimo, s onim koji imamo kada kao klinci prvi put idemo na izlet - bila sam toliko uzbuđena da to uopće ne mogu prenijeti opisivanjem pa će najbolje biti da to napravim u kratkoj prezentaciji.

Korak 1. decaupage. Na Teino pitanje jesmo li već radili decaupage samo što nisam rekla - pih, naravno! Ok, to znam, sad ćete vidjeti! Iščupkla sam sličicu jer mi je tako uvijek draže, a i iz objektivnih razloga - škarice su mi se činile preubojitima u mojim drhtavim rukama. (Da, dobro piše - drhtavim rukama!) Kako suvereno vladam teritorijem, stavila sam decaupage, ali, AVAJ, kao da nikada u životu nisam vidjela salvetu - jadan moj anđeo, sav se smežurao, lice mu se zgrčilo od bola koji sam mu nanijela. Čisti užas! Packala sam ga do iznemoglosti.

Tea je diplomatski rekla da imam puno mesa oko sličice pa sam i to lagano po njezinom savjetu popravljala. Morat ću je zamoliti da jedna radionica bude posebno za mene na temu "Kako popraviti štetu nakon bilo koje tehnike".

Korak 2. 2K lak - e to mi se stvarno svidjelo, ali kako je Tea ponavljala "tanko, tanko", valjda sam se ustrtarila pa je na kraju te pukotine vidjela samo Tea (dobro, jesam i ja malo). Na koncu smo to sve pofarbali, nabacili glitter, šablonice i konačan razultat je prekrasan.

Možda moj medo nije savršeno raspucan, ali je presladak - obožavam ga! Za prvi put sam više nego zadovoljna, a i sretna jer sam izbjegla napraviti katastrofu većih razmjera - kod mene očito funkcionira sve iz drugoga puta.

Naravno da sam kupila 2K lak i jedan prekrasan vintage decaupage papir pa ćemo tek vidjeti što će se iz toga izroditi.

I tako je završila moja prva radionica.

Kako sam prava štreberica, putem sam mantrala - nakon prve faze laka kist se pere u nitro razrjeđivaču, pusti pola sata pa faza 2 - ipak malo deblje nego si nanosila, kist periv u vodi...

Tea je bila odlična, strpljiva i uvijek pri ruci - vjerojatno je i ona sama (pored tehnika što prezentira) razlog tolike posjećenosti radionica. Hvala, Tea!

Neću ni propitivati koji mi je vrag bio da sam se toliko usplahirila , nije ni bitno - vrijedilo je svake sekundice - presretna sam, zadovoljna i još uvijek uzbuđena, a doma sam otišla s hrpom novih saznanja, samo svojim medom i malim povrijeđenim anđelom. Moram ga maziti i paziti - da ga udobrovoljim, jutros sam ga pozdravila prije mede. Možda mi jednoga dana oprosti.