Moja fotografija
Zovem se Ivana, mama sam, supruga, profesorica i domaćica i, želim vjerovati, u svemu, barem pomalo, kreativna.

nedjelja, 6. prosinca 2009.

okvir od bršljana

U petak navečer, kad sam došla s posla, muž je sa strepnjom od moje reakcije izjavio da su tete iz vrtića tražile da u ponedjeljak donesemo dvije fotografije - jednu samoga malca, a drugu, kako su ovo obiteljski dani, sliku naše male obitelji.
Oblio me hladan znoj! Prokleto digitalno doba! Dijete mi je staro tri i pol godine, a zadnje razvijene slike datiraju s krštenja kad je imao mjesec i pol.
Muž je s razlogom strepio - paljba se s nehumane tehnologije prebacila na njega. Iz mene su nahrupile sve one genijalne, tipično ženske, rečenice koje svakako rješavaju problem - Koliko sam mu samo puta rekla da moramo razviti slike? Moram li sve ja?...
Sreća pa imam kulera kraj sebe koji me poznaje do srži, pušta me da izrigam vatru i obećava da će sutra u cik zore biti u nekoj foto radnji. Umjesto zahvale još jedna genijalna ženska rečenica za ugodan početak konačno zajedničkog vikenda - I BOLJE TI JE, ali DA SI ME PRIJE SLUŠAO...
U subotu ujutro me dočekalo 250 svježe razvijenih fotografija (to je tek mali dio onoga što još moramo razviti), krenula sam izabrati tražene dvije - onu s malcem je bilo lako naći, ali dočekao me još jedan biser - među razvijenim fotografijama nema zajedničke! Na svakoj je sin, ali postava oko njega se izmjenjuje jer jedno od nas fotografira. Jedina zajednička je s krštenja! Možda ga ipak nisam trebala tjerati da razvija stihijski, možda sam mogla prvo sve provjeriti. Ili je ON mogao provjeriti!
Upravo u trenutku kad sam osjetila da bi mi para mogla šiknuti iz ušiju, gledajući fotografije, pala mi je ideja za božićne poklone mojoj i muževoj obitelji. Naravno, ni oni nemaju unukovih, a ni naših fotografija (osim ako to nisu obavili bez nas), daklem - kupujem okvire za fotografije neobrađena drva, ušminkam ih, ubacim sličicu i voila! Para zaustavljena, muž pošteđen, a ekipa će biti zadovoljna.
U ovo doba divne nam recesije neka cijelo čovječanstvo zahvali Bogu samo ako ih se netko sjeti.
Ja znam da će mi bar muž biti zadovoljan - kaže da već sad može biti zahvalan jer, ako ništa i ne dobije, zna da sam za prosinac odradila pms.

Jedan je okvir gotov, i to onaj za svekrvu.
P. S. Za sve one maliciozne koji bi mogli izvlačiti kojekakve zaključke - ne, nema apsolutno nikakve veze što je bršljan otrovna biljka!
Pozdrav mojoj svekrvi, ma gdje bila!




3 komentara:

Željka kaže...

odlično si to zboksala. ali ne znam kako si uspjela postići da odmah drugo jutro budu slike gotove. kod mene bi i to morala Ja odraditi.

Phoenix kaže...

Ideja za poklone je super. Ja i nisam ljubitelj skupih poklona ali obožavam poklone koje su radili oni koji mi ih poklanjaju.
To su pokloni od srca...
Okvir je super i vjerujem da će se svekrvi svidjeti...ako zanemari bršljen...hahahaha...

Tanema kaže...

ovo je kao de se dešavalo u mojoj kući...hahaha...
okvir je prekrasan, a tvoja svekrva je dobro prošla. Ima puno otrovnijih biljaka od bršljana, u usporedbi s njima , bršljan je zanemariv... hahaha