Moja fotografija
Zovem se Ivana, mama sam, supruga, profesorica i domaćica i, želim vjerovati, u svemu, barem pomalo, kreativna.

utorak, 3. studenoga 2009.

Obojani iveral




Još iz studentskih dana imam ova dva ladičara, jedan veći jedan manji, koji su godinama pohranjivali raznorazne skripte, knjige... Skriveni u maloj radnoj sobi nikome nisu boli oči, osim meni. Bila sam uvjerena, kao i većina ljudi, da se iveral ne može farbati. I opet me Željka razuvjerila, s Teina bloga dala mi je upute koje sam slijepo slijedila i nastao je ovaj šminker u dvije varijante. Prvo sam stavila leptiriće, a tek onda odlučila da će mi taj manji dobro stajati u kupaonici. Naravno, kao svaka početnica, a uvjerena da znam što radim, stavila sam preko staroga novi decoupage. Oh, koje li greške! Svoj očaj vam ne mogu i neću prenositi. Do dva sata ujutro tehnikom neandertalca (čitaj: sirovim struganjem) skidala sam sličice. Ujutro sam gornju policu ponovno prefarbala, čak nije loše ispalo, i konačno stavila ovaj decoupage. Hvala ti, Željka, na ovoj velikoj salveti.
Na stranu to, poanta je da se iveral MOŽE farbati. Slijedite korake: temeljna boja
i kombinaciju akrilne i nitro boje/laka.
Upute ćete naći na Teinom blogu, post "Uređivanje namještaja od iverala".

Nema komentara: