Moja fotografija
Zovem se Ivana, mama sam, supruga, profesorica i domaćica i, želim vjerovati, u svemu, barem pomalo, kreativna.

srijeda, 4. studenoga 2009.

vrijeme je za ljubav


U moru dosadnjikavih predmeta oko mene našao se i ovaj sat. Običnoga smeđeg okvira, kupljen je prije 5-6 godina, čini mi se u Mercatoneu. Inače, ne volim tu simboliku sata koji neumorno, barem dok mu se ne isprazne baterije, pokazuje protjecanje vremena. U nadi da ću ga barem malo usporiti raspucala sam ga Crakle lakom, pozlatila, utrljala mu Iron patinu i stavila sličicu. Zgodan način da nas podsjeti na ono što je uistinu bitno.

2 komentara:

Nasmijano nebo kaže...

pre, pre, pre... sve! jako lijepo. al ne znam jesu li mi ljepši radovi ili tekstovi.

Phoenix kaže...

Hvala Tei što nas je uputila na tvoj blog. Iako je tek početak...ima tu dosta lijepog i da se pročita a i vidi.
Želim ti mnogo...mnogo ovakvih lijepih postova!
LP
Phoenix