riža + tanjur

Ne, ne, nije riječ o nekom zgodnom rižotu, recimo crnom, nego o rižinom papiru koji sam koristila prvi put. Odličan je, mekan, podatan i odlično se lijepi.
S obzirom da je moj primjerak papira prekrasnoga uzorka, nisam ga ukrašavala ničim dodatno - veliki tanjur, decaupage s vanjske strane, maskiranje bijelom bojom i bakreni sprej za kraj...još ću ga lakirati lakom za čamce i to je to!
Toliko mi se sviđa ovaj papirić da ću napraviti i jedan mali tanjur. Možda i jedan srednji? Još malo veći? Najmanji? Sve staklene površine u kući?!?





E, jesam li rekla da mi se sviđa ovaj rižin papir?

još jedna

Ne stižem se previše baviti ničim osim posla, sažvakao me, pa moj dragi hobi pati.

Ipak uspjela je nastati još jedna kutijica - kao i uvijek poštovala sam zadane boje i dala mašti na volju. I oblik je opet isti što me podsjetilo da vam uputim pitanjce - komadi, gdje nabavljate kutije po pristupačnoj cijeni? I općenito neke drvene artikle, npr. tacne a da nije riječ hobby trgovini? Nemojte me samo ubiti u pojam i reći da same radite stolariju.

kutije roks

Htjela ili ne htjela, nakon vrlo kratkih izleta u nešto drugo - evo mojih kutijica natrag. Morat ću odnijeti nešto na posao jer ljudi očito misle da ništa drugo ne znam raditi. Opet, glupo mi je napraviti sto stvari i što ću s njima ako ih netko drugi ne udomi? Više volim zdravoseljačke narudžbe - daj mi tu i tu boju i svi sretni i veseli, ostalo sama iskombiniram.

Takva je bila ova narudžba - znaš, daj jednu plavu kao ona što si je napravila Jasmini i jednu terakota za vikendicu na Hvaru! To te ja pitam - asocijacije na more, terakotu, Hvar, staru kamenu kuću i ljetne ljepote same su diktirale razvoj situacije i konačan proizvod...

P.S. Iskreno, mislim da znam zašto cure vole moje kutije. Pravim se da nije tako, ali očito nikoga ne mogu obmanuti... Znam da je nevjerojatno, ali velika istina je da, iako me katkad zamore, JA VOLIM RADITI SVOJE KUTIJE!

Kako god okrenuli, uvijek dođemo na isto - za sve u životu je potrebno ono osnovno - LJUBAV - prema obitelji, prijateljima, cijelom svijetu, kutijicama, pinatama, šivaćoj mašini, iglama za pletenje, ljetu, kolegama, ljubavi... i, jesam li rekla, kutijicama!

patina + limenka

Zahvaljujući facebooku, već i ptičice na grani znaju da mi je jučer bio rođendan, ali ne znaju da sam, između ostaloga, dobila iznimno lijep "zimski" buket. Jako mi se sviđa i kad sam se bacila u potragu za vazicom, u oko mi je upala moja limena"vaza" viskijevskoga podrijetla koju sam napravila još onda kad je Tea na svom blogu prezentirala patinu.

Dakle, limenka viskija je originalno srebrna sa svim popratnim natpisima - spužvicom sam nanijela iron patinu pa kad mi se učinila pretamna, zlatnu, a onda kao finiš bakreni prah...

Neumjetnički nastrojen muž kaže da ga podsjeća na čahuru granate, ali ne dam se - podsjetim se da njegova umjetnička vizija nije bilo ono što me vezalo za njega, da je dobar muž i da, eto, kao i svi drugi muževi ima mane. Ali ima mene pa mu je to dodatni plus, a naš zajednički projekt zvan Roko je najveća umjetnina na svijetu pa prelazim preko tih bedastih primjedbi...

Vazici je buket legao, pučki rečeno, kao budali šamar! Baš sam happy!

morski okvir

Ovaj je okvir nastao je brzinom munje kad sam se sjetila da moja mala obitelj ide u goste. Ljude poznajem toliko da znam da vole stare stvari, more, školjke i ... to bi bilo to.

Što sklepati na brzinu nego nešto, u ovom slučaju okvir, koji izgleda staro i ubaciti morske sličice - brodovi, zvijezde, školjke, svjetionik.... Mislim da ništa drugo ne moram reći - oni koji me poznaju mogu vidjeti da obiluje mojim dragim tehnikama - bolje da nije bilo vremena, tko zna što bih još stavila...

Jurim kuhati ručak - a da tek tu vidite obilje tehnika! Poludim u nedostatku ideja što skuhati, a kad muž na to pitanje odgovori sa "svjedno mi je" - vjerujte mi na riječ - kao poseban začin za njega i bitumen mi padne na pamet. :)

pokušaj drugi...

Neumoljiva je istina da, vjerojatno kao i svi, patim od kroničnoga nedostatka vremena u kojem bih se poigravala s bojama i svim onim ljepotama koje me stvarno ispunjavaju. U tako postavljenom svijetu iskorištavamo vrijeme između svih onih "pravih" i kućanskih te inih "ženskih" poslova.

U jednom tako uhvaćenom trenutku ili puuuuuno više njih nastao je i moj mali pittorico tanjurić -decaupage s vanjske strane, pittorico i pokušaj 2K laka kojem u konačnici ni traga ni glasa. Pogubio se negdje uz put. S obzirom da je tanjurić nastajao u više dana, između kuhanja, peglanja i drugih ljepota, više se i ne sjećam jesam li uistinu stavila drugi sloj laka.

Ipak, ovaj put sam se trudila nanositi bijelu boju za "pojačavanje" SKORO do ruba da izbjegnem one ravne jake rezove, obrubila sam ga metalik bojom i miksanje boja je moglo započeti - bijela, smeđa, dz bakrene i puno žute s nadom da ću konačno u ovo sivilo prizvati sunce.

Ah, stvarno sam senilna, zaboravila sam da ga je tata odveo u vrtić.

poklon

U petak je mojoj zelenoj prijateljici, koju sam već spominjala u postovima, bio rođendan. Kako to obično biva, kad mi je inspiracija prijeko potrebna i kad to svi od mene očekuju - kao malo zakažem.
Naravno da sam prije mjesec dana imala milijun ideja, planova i svega ostalog, ali datum je bio predaleko. A onda sam dva dana prije shvatila da nisam ništa smislila...I mislila sam, mislila, mislila - nisam šetala kao Baltazar, više je to podsjećalo na vrpoljenje lava u kavezu, ALI smislila sam okvir (bolje rečeno, ukrala sam svoju ideju za božićne poklone).
Nas dvije imamo puno zajedničkih fotografija pa sam u uređeni okvirić ugurala dvije - jedna je od prije 6 godina, a druga lanjska - u takvu se priču natpis "much better with age" savršeno uklopio, a dodan citat o vječnom prijateljstvu zaokružio je priču.
Iskreno, mislim da je okvir još trebalo dorađivati, ali nije bilo vremena pa ipak prijateljica je bila dirnuta do suza, sto puta je rekla kako joj se sviđa i da je okvir savršen.

E, to te ja pitam! Takve komentare volim.
Ok, možda sam u nekim situacijama naivna, ali nisam idiot da ne shvaćam da komentar dolazi od moje prijateljice koja me bezuvjetno voli? Ali mogu li se bar ovaj vikend hraniti time? Pliz, pliz tjedan mi je bio odvratan.

nije me pustilo

Mislim da već, kako bi se to poetski reklo, i ptičice na grani znaju za moju odnedavnu fasciniranost novootkrivenim pittoricom. Logičan slijed je, kao i kod bilo koje druge fascinacije, napraviti nešto po tom pitanju, a kako imam jednu "simpatičnu" sklonost i prema pretjerivanju, u mom slučaju se taj rad na nečemu što volim u slobodnom prijevodu može označiti kao ispilavanje. Slutim da bi se i moj muž složio s ovim, ali ovdje se ipak radi o jednoj maloj običnoj staklenoj pepeljari - dovoljno maloj za samostalan pokušaj, preobična i dosadnjikava i kao takva savršena za promjenu i, meni posebno bitno, staklena!

Koje li tragedije za jednog vrsnog umjetnika moga ranga, najviše sam vremena izgubila skidajući naljepnicu s cijenom, prema tom pothvatu rezuckanje salvete je sitnica, zatim je uslijedilo dekupažiranje. Zadovoljna, a pripremljenih boja, spužvica i inog potrebnoga materijala, spremna na napad, u ušima mi zazvoni Tein glasić - sličice sa salveta, maramica ili rižinoga papira moraju se "pojačati" bijelom bojom jer su inače skoro pa nevidljive. I opet - hvala, Tea!

Pepeljara nije ni shvatila jadna što ju je snašlo i već je bila umazana na svakom raspoloživom mimlimetru - malo žute, zelene, smeđe, crvene i puno bijele boje i istunjkala sam je dok si, još jedan poetski izraz, rek'o keks. Nakon što se sve fino posušilo, bakrenim sprejem sam maskirala pozadinu i evo nove pepeljare.

Oni s okom sokolovim uočit će da je na rubovima sličice dz viška bijele boje, imam nekoliko objašnjenja ovisno kojoj kategoriji pripadaju oštrovidni:

1. za zlonamjerne - e baš tako je trebalo biti, ipak je to MOJE djelo i MOJA vizija

2. za fleksibilne - a j... ga, dogodi se

3. za dobronamjerne i one koji žele naučiti na mojim pogreškama - trudite se da ne mackate onom bijelom oko sličice, obrišite višak i nastavite s pittoricom.

Nisam sigurna je li mi i to rekao Tein glasić ili je to bio jedan od onih koji inače razgovaraju u mojoj glavi?!! :))))

trućkanje...

Za neupućene trućkanje iliti trućanje je izvedenica od glagola trućati - iako bi se svi koji me poznaju zakleli da redovito izmišljam nove riječi - riječ uistinu postoji i u rječnicima hrvatskoga jezika. Značenje je, odnosno objašnjenje riječi - besmisleno govoriti - ali činjenica je da se u svakodnevnom govoru više koristi kao sinonim za "ćaskati".

Upravo je ta potreba da, odaberite od navedenoga, trućkam, ćaskam, komentiram, laprdam, trkeljam, govorim, izražavam svoje mišljenje i budem svakom loncu poklopac, vjerovali lili ne, razlog što sam dobila jedan prekrasan dar i jednu, vjerujem, odličnu virtualnu prijateljicu.

Dakle, prije otprilike mjesec dana Tea je na svom blogu http://hobbychic.blogspot.com/ predstavila simpatičnu Simonu koja se, jedna od rijetkih u Hrvatskoj, bavi izradom patchworka, i njezin blog http://krpeizakrpe.blogspot.com/.

Fasciniraju me svi ljudi koji svojim ručicama mogu napraviti čudo, a kad to još uključuje šivaću mašinu koju imam, ali kao i da nemam, moje oduševljenje je neizmjerno.

Elem, pogađate da sam oduševljena odmah komentirala Simonin rad, a pogledate li njezine radove, shvatit ćete i zašto.

Većina njezinih dotadašnjih blogerskih prijatelja ili sljedbenika su stranci, slučaj ili sudbina su htjeli da budem prva komentatorica Simonina bloga na hrvatskom jeziku.

Možete li zamisliti moje iznenađenje kad mi je stigao Simonin komentar, izmjena mailova i njezina želja da mi zbog one moje potrebe da komentiram pošalje višak svojih salvetica za decaupage. Sama gesta je bila nevjerojatna i iznenađujuća, čak i da se ništa od toga nije ostvarilo, bila bih dirnuta, ali Simona je bila ozbiljna. Poštar na mojim vratima, pošiljka, salvetice, moj favorit za hvalisanje - Simoninom rukom sašiven "hotpad" za moju kuhinju i, u ovo elektroničko vrijeme, prekrasno pisamce pisano RUKOM .

Možete li vjerovati?!!! Ja još ne mogu, pod dojmom sam odmah sjela napisati ovaj post, ženi još nisam ni zahvalila pa idem...

Samo još jedna opaska - neka se netko usudi koristiti riječ trućkanje u negativnom kontekstu!!! Imat će posla sa mnom, a možda i Simonu nagovorim da od njega složi kakav patchwork! :)

zaljubljena

Sudbonosini susret se dogodio jučer popodne, u dnu prodajnog prostora NBhobby trgovinice, a bilo je to ovako...

Kasnila sam dvije minute (inače ne kasnim), cure su se već skupile, a dobro poznati guru, Tea, je tek započela s uvodom. Smjestila sam se i, poučena čudnim feelingom od prošlog puta s radionice, i ovaj put očekivala isti, međutim, na moju veliku sreću, nije ga bilo. Slutilo je na dobro.

Podjela sličica s decaupage papira, rezuckanje, lijepljenje na vanjsku stranu stakla i, nakon što su se sve tete uvjerile da su im rubovi polijepljeni kako spada, avantura je mogla početi - moje omiljeno TUNJKANJE.

Tea je usputno dometnula da su tu tehniku još Rimljani nazvali PITTORICO, ali kao da su oni neko mjerilo, Bože, pojma nemaju - ipak je jezikoslovlje moja domena. Nisu ni Rimljani što su nekad bili.

Dakle, tunjkanje bojicama koje odgovaraju sličici decaupagea i retardator sušenja boje učinili su čudo - od običnog stakla smo napravili ulje na platnu. Ajme, WOW, Bože dragi - najčešće su reakcije teta čak i na vlastite radove jer, ruku na srce, nitko nije očekivao da će to tako ispasti. Svi radovi su ispali odlično i zaslužuju sve pohvale.

Znam da je neskromno, ali moram priznati da se i meni sviđa moj uradak.

Bilo kako bilo, mislim da je to početak jedne velike ljubavi između pittorica i mene.

Možda ga čak i počnem tako zvati, zvuči mrvicu otmjenije...:)

rapsodija u plavom

Evo je, gotova je i ova, kako sam je nazvala, zasad posljednja u ovom nizu kutijica - po želji modra s nečim bijelim i malim miksom boje breskve. Teško mi je trenutno, u ovom prehladnom snijegom okovanom ozračju, uopće dočarati breskvu, ali recimo da je to moja vizija iste.

Nakon temeljita brušenja nanijela sam decaupage, a onda moje najdraže tunjkanje modrom i smiksanom breskvica bojom.

Tražena je i čipkica - nevjerojatno koliko se taj detaljić sviđa ljudima - a u konačnici je opet malo pobakrena.

To je moj završni touch - bez malo zlata, bitumena, bakra ili bilo čega što daje finu malu magličastu patinu - ne mogu! Trudim se, ali kao da mi nešto nedostaje pa uvijek posegnem za nečim i utrljavam, mackam, posipam...

Zapravo, koliko god govorila da sam zasićena kutijicama, već razmišljam o sljedećoj iako treba biti gotova tek za tri tjedna. Budimo realni, zašto bježati od sebe, istina je da uživam dok petljam po tim kutijicama i tretiram ih kao umanjene varijante namještaja.

Što mislite ima li izgleda da ikada narastu u, recimo, neku komodu?

po željama

Ok, znam da je ovo viđeno u različitim varijacijama, ali što da radim kad su takve želje...?
Oblik kutijice neću ni komentirati, uvijek isti a komadima jako drag, ali konačan razultat, unatoč čipki i istom dezenu decaupagea, ipak odstupa od zadane šprance. Ma koliko tuđe želje bile jake, nešto u meni ne da mi da napravim baš isti proizvod (osim ako nije prvotna ideja takva).
Ovoga puta, kunem se, nisam stavila ni mrvicu bitumena! Znam da je teško povjerovati i ruke mi se tresu samo kad mi pogled padne na njega, ali uspjela sam - završni štih je bakrena bojica.

Nema ni craklea, a zlata ima tek u tragovima(hm, možda ipak pretjerujem u samokontroli).

U ovom setu kutijica zasad još jedna, naravno istog oblika, čeka da joj podarim nov izgled, a onda ću ipak napraviti malu pauzu od kutija jer postoji stvarna opasnost da se pretvorim u jednu.

Ili još gore - što ako me počnu zvati "kutija?" :)

naručena kutija

Nešto prije Božića sam kolegici s posla donijela (na njezin zahtjev) pokazati "uživo nešto od onoga što radim" jer ona na blogu to ne vidi dobro. Ne znam imaju li drugi problema s stim, ali bio mi je neugodnjak, gotovo kao da sam pokazivala ukradenu robu, vadila sam stvarčice iz vrećice i skrivajući od tuđih pogleda, podastrla joj svoje male uratke. Ipak, kako to uvijek biva u kolektivu s puno žena, iskusni komadi naslutili su da se nešto zbiva i poput jastreba odmah su nas okružili. Uslijedilo je razgledavanje, komentiranje i u konačnici, na moju nevjericu, naručivanje. Cure su zaključile da, u najmanju ruku, doma imam hrpu malih Kineza koji rade za mene. Ipak, smilovale su se i dozvolile mi da to obavim "preko praznika". Hvala, cure!
Prva je za Renatu - "Čuj, mala, ja bih kutijicu za nakit, da nije kockasta, ljubičasto-zeleno-starozlatna kombinacija bi mi bila najdraža i volim ljubičice!"
A ja volim one koji znaju što hoće! Nemaš beda, stiže jedna takva mam poslije praznika!
I evo je, gotova, u kombinaciji boja koje je htjela, nije kockasta i samo mi ostaje nada da će se svidjeti Renati.
Rekla je da mi apsolutno vjeruje. Držim je za riječ!