kraljica

Znam, znam da nisam baš vjerodostojna - svečano objavim da sam živa i onda mi treba 100 godina da stavim novi post.
Ostala sam dužna raport s radionice Kraljice - ali što se, zapravo, novo tu i ima reći!? Kraljica kao kraljica - posebna, gorda vladarica koja tjera na naklon. Bilo je tu svega, za početak meni već poznatih stvari - decaupagea, 2K laka, čipkanja, a na koncu novitet pozlata. Pozlatu nikad nisam radila i zahvaljujem Bogu što je ideja bila da se napravi "stara ofucana" tacna jer je s mojom pozlatom sve samo ne uredna. Mislim da ću neko vrijeme samo razgovarati s tim zlatnim listićima dok se ne sprijateljimo.
Vjeru u moju kakvu takvu umješnost vratio mi je moj stari dobri prijatelj - bitumen.


Nakon tri sata uživancije otišla sam doma s tacnicom i diplomom koja svjedoči da sam sudjelovala na "Kraljici", ali najbolje od svega je što sam se i osjećala kao prava kraljica.

Baš nešto mislim - bi li bilo pretjerano da nabavim krunu? Muž kaže da mi ne treba jer on ionako misli da sam kraljica. Tako kaže, ali mislim da je to zato što bi mu bio ogroman neugodnjak da nas ljudi na ulici gledaju i da ga žale što mu je žena luđakinja. Nemaju pojma! Što bi tek, jadni i prizemni, rekli da vide da razgovaram sa svojim kutijicama?

To je normalno, zar ne?