Moja draga susjeda Ana, koja kad god treba uskače kao teta čuvalica mog jedinca i na tome joj neizmjerna hvala, povjerila mi je prekrasnu kutijicu u kojoj su nekad prebivale bočice ulja i octa. Kutijica je prekrasnoga punog drva, prvo dobro dobro izbrušena, a onda zakamuflirana u Anin odabir boja!
Kako sam u zadnje vrijeme prekopala milijun prekrasnih blogova, ubijte me ne znam na kojem sam vidjela sličan rad i odlučila sam pokušati prekopirati ove točkice. Znam samo da je riječ o nekom poljskom blogu, po onome što se da vidjeti na tim genijalnim blogovima - Poljakinje su kreativke i pol, jedino je problem što najčešće nemaju prijevode pa samo gledam sličice i pokušavam odgonetnuti smisao preko sličnih riječi.
Kad uhvatim vremena, obećavam da ću vam neke od njih i predstaviti.
Dakle, teta Poljakinja mi je bila vodilja, a ovo je moj rezultat! Ana je jako zadovoljna, a i ja!
Trenutno sam u nekoj nekreativnoj fazi, ali nakupila sam par paketića das mase pa kad se raspištoljim, vidjet ćete kako se kradu ideje, od npr. naše drage lindoline s njezina bloga http://lindolinast.blogspot.com/. Ma imam puno planova, a hvala Bogu i blogova koji me inspiriraju.
Zna li tko vrijedi li uistinu ona poslovica - Tko prizna pola mu se prašta?
Baš me to nešto muči, ali, ruku na srce, ne kajem se što kradem ideje. I, samo da se zna, i OPET ću! Ali priznala sam...Ma prekomplicirano mi je to, a moram kuhati ručak...Možda me to što ću nahraniti gladne iskupi!
