jedna mala šablonizirana

Danas sam se naradila kao pas - nema gdje me nije bilo - vrt, testovi, kuhanje, peglanje...i , na koncu,

malo hobija.

Sutra moja mala obitelj ide u goste našim dragim prijateljima i "složila" sam, pored uobičajenih varijacija na temu koje već nosiš kad ideš u goste, i jednu malu šabloniziranu. Kutiju, naravno!

Odmah moram objasniti, ovo je posebno za Mariju koja me zadnji put ukorila, da pod šablonizirana mislim da je rađena šablonama (a ne da je još jedna nebitna kutija).

Daklem, tamna podloga s nijansama zlata, šablone, bitumen pa malo zlata.

I to je to!

Čini li se samo meni da su vikendi sve kraći?

evo je opet ... kutija

Hm, može li čovjek u ovako divnom danu i misliti o čemu drugom osim o moru?

Već vidim, mirišem i čujem more pa je onda logično da materijaliziram upravo takve stvari.

Evo je! Evo je opet! Naravno, moje mile i drage kutijice, ali sada u ljetnom ruhu.

Inače, kutijica kao svaka druga - red boje pa decaupagea pa 2K laka pa utrljavanje pa brušenje... pa svašta nešto.

Čekam još malo inspiracije, nekako se ne družimo u zadnje vrijeme. Ali imam vremena.

U očekivanju iste - veliki pozdrav svima!

more

Hello again! Uskrsavam svako toliko čisto da ne bi bilo zabune i da otklonim zabrinutost dobronamjernih i dragih ljudi koji me pitaju jesam li još uvijek među živima.

Jesam, živa sam (Uh, možda sam upravo nekom ubila nadu!), čitam sve drage blogove, ali malo sam se ulijenila u komentiranju. Obećavam da ću se više angažirati.

Ipak, da ne bi bilo da sam totalna ljenčina, evo mog malog doprinosa kreativnosti. Inspiracija su more, sunce, ljeto, a materijal - stakleni tanjur, moj obožavani rižin papir i pittorico iliti tunjkanje!

Do sljedećeg uskrsavanja šaljem veliki pozdrav svima, a posebno mom 3.b razredu koji je otkrio ovaj blog i jako su sretni i ponosni na sebe što su otkrili raskin hobi! Ljubi vas raska tako pametne i nadam se da ćete pored bloga pročitati i lektiru!

satovi + jorgovan

Tek odnedavno sam fejsbukerica (valjda se to tako kaže) - naime, odvijek zazirem od bilo kakvog javnoga izlaganja svog života, volim svoju intimu, čuvam je i dijelim isključivo s probranima. Ipak bauk iz moje glave je nestao tek kad sam sebi to suvislo objasnila i postavila neka pravila druženja s FB. Nakon tako postavljenih stvari, svjesna sam da mi je isti taj FB otvorio jedan nov, pomalo pomaknut i genijalan svijet kreativaca i pozitivaca iz cijeloga svijeta.

Upravo preko FB sam upoznala jednu Sanju koja preuređuje svoj frizerski salon u Lovranu i kojoj se svidio jedan moj ljubičasti sat. Sanja me kontaktirala, sve smo se dogovorile i onda sam krenula s provođenjem ideje u djelo! U nedostatku vremena, a ideja za bacanje - napravila sam dva sata s motivom jorgovana. Naime, boja koja prevladava u salonu je boja jorgovana pa se malac sam nametnuo za decaupage. Ostalo je dolazilo u naletima.

Jedan sat je kupljen i ušminkan, a drugi je u potpunosti mojih ruku djelo i na njega sam neobično ponosna - sama sam pilila, brusila, bušila, lijepila, bojala...i, ono najbolje, uživala kao malo dijete u svakom koraku. Potrajalao je, ali zadovoljna sam!

Nadam se da će se i Sanji svidjeti.

P.S. Mislim da ovo želim raditi kad narastem ;)

kraljica

Znam, znam da nisam baš vjerodostojna - svečano objavim da sam živa i onda mi treba 100 godina da stavim novi post.
Ostala sam dužna raport s radionice Kraljice - ali što se, zapravo, novo tu i ima reći!? Kraljica kao kraljica - posebna, gorda vladarica koja tjera na naklon. Bilo je tu svega, za početak meni već poznatih stvari - decaupagea, 2K laka, čipkanja, a na koncu novitet pozlata. Pozlatu nikad nisam radila i zahvaljujem Bogu što je ideja bila da se napravi "stara ofucana" tacna jer je s mojom pozlatom sve samo ne uredna. Mislim da ću neko vrijeme samo razgovarati s tim zlatnim listićima dok se ne sprijateljimo.
Vjeru u moju kakvu takvu umješnost vratio mi je moj stari dobri prijatelj - bitumen.


Nakon tri sata uživancije otišla sam doma s tacnicom i diplomom koja svjedoči da sam sudjelovala na "Kraljici", ali najbolje od svega je što sam se i osjećala kao prava kraljica.

Baš nešto mislim - bi li bilo pretjerano da nabavim krunu? Muž kaže da mi ne treba jer on ionako misli da sam kraljica. Tako kaže, ali mislim da je to zato što bi mu bio ogroman neugodnjak da nas ljudi na ulici gledaju i da ga žale što mu je žena luđakinja. Nemaju pojma! Što bi tek, jadni i prizemni, rekli da vide da razgovaram sa svojim kutijicama?

To je normalno, zar ne?

živa sam

Ok, ljudi moji, vidim da je vrag odnio šalu i da je vrijeme da nešto stavim na blog!

Čak sam primila i zabrinute poručice s raznih strana u kojim pitate je li sve ok - hvala na brizi! Odgovor je sljedeći - malo sam u gužvi, malo se preispitujem, malo širim horizonte, malo brinem o nekim ljudima, malo sam luda (ok, to nije novo), ali ŽIVA SAM! Čak se i malo bavim hobijem, a večeras idem i na radionicu KRALJICU!

Napravila sam neke kutijice, neke tanjure, nešto još imam u glavi, ali evo za povratak kutijica, a što drugo!

Primijetit ćete da otkrivam šablone i jako mi se sviđaju, ali tek se zagrijavam!

Velika pusa svima!

vila (možebitna spasiteljica)

Nije u pitanju morska, ali je vila - mala, slatka, valjda neka šumska, i pronašla je mjesto na jednoj od mojih vječnih kutijica. Bliži nam se proljeće, osjećam ga u svakoj pori pa će moji novokupljeni decaupage papiri s vilama i patuljcima doći na svoje. Vile ću šibnuti svugdje, a patuleki će se rastrčati isključivo po vrtu.



Mislim da svi već znaju da imam jednu, nadam se da je samo jedna, dosadnu krticu koja mi uništava cvijeće, travnjakić...ma sve - i ovdje svečano objavljujem da krećem u obračun s njom. Krećem u fino, iako sam je i dosad Bog zna koliko puta molila da se odseli, kumila, preklinjala, mitila...Bila sam toliko očajna da sam je čekala, satima ukopana na jednom mjestu, u blatu do koljena, s Konzumovom ili Kerumovom vrećicom u rukama - naime, kao stara naivka imala sam ideju uhvatiti je i prenijeti u šumu... Ma budala! Ja, ne krtica!

Mogla bih ovako do prekosutra - mislim da ću jedan post posvetiti samo njoj, a ako me pusti na miru, napisat ću joj i odu! Ipak, dok još malo ne zatopli, počet ću uređivati okružje već spomenutim patuljcima, baš kao da je nema i kao da mi sve ne uništava. Neću ni razmišljati što će biti ako joj se još više svidi novo prebivalište!
O, pobogu, što ako dovede ekipu?
Vileeeeeeeeeee, pomagajte!