zeleno, volim zeleno

Moram priznati da ove godine previše ne osjećam nadolazeće blagdane - hrpa svakodnevnih poslova su vjerojatno jedan od razloga za taj "nefiling". Ipak, kad mi pogled na kalendar osvijesti barem paniku zbog nepribavljenih poklončića, uhvati me blaga jeza. Ne uspijevam raditi ni svoje male uratke koliko bih htjela pa se uhvatim kako u neko gluho doba noći, kad su mi oči već na pola koplja nakon ispravljanja mora testova (ah, ta surova svakodnevica), packam po nekakvoj kutijici ili čemu god ne bih li barem nešto napravila "samo za sebe".

Ova kutijica je ipak za moju dragu prijateljicu koju iz nekog samo Bogu znanog razloga doživljavam kao zelenu boju. Istina, ona je jako voli, a ja ne mogu pobjeći od te slike i koliko vrtim film u glavi, mislim da su svi moji pokloni njoj bili barem s natruhama zelene. Ako se zelenu tumači kao boju koja smiruje, samovoljno zaključujem da je moja zelena prijateljica moj apaurin. Mislim da su dodatna objašnjenja suvišna.

U ovo blagdansko doba, uz puno sreće, zdravlja, ljubavi i puno drugih "lipih stvri koje ne smin reć", želim vam puno zelenih prijatelja!