nije me pustilo

Mislim da već, kako bi se to poetski reklo, i ptičice na grani znaju za moju odnedavnu fasciniranost novootkrivenim pittoricom. Logičan slijed je, kao i kod bilo koje druge fascinacije, napraviti nešto po tom pitanju, a kako imam jednu "simpatičnu" sklonost i prema pretjerivanju, u mom slučaju se taj rad na nečemu što volim u slobodnom prijevodu može označiti kao ispilavanje. Slutim da bi se i moj muž složio s ovim, ali ovdje se ipak radi o jednoj maloj običnoj staklenoj pepeljari - dovoljno maloj za samostalan pokušaj, preobična i dosadnjikava i kao takva savršena za promjenu i, meni posebno bitno, staklena!

Koje li tragedije za jednog vrsnog umjetnika moga ranga, najviše sam vremena izgubila skidajući naljepnicu s cijenom, prema tom pothvatu rezuckanje salvete je sitnica, zatim je uslijedilo dekupažiranje. Zadovoljna, a pripremljenih boja, spužvica i inog potrebnoga materijala, spremna na napad, u ušima mi zazvoni Tein glasić - sličice sa salveta, maramica ili rižinoga papira moraju se "pojačati" bijelom bojom jer su inače skoro pa nevidljive. I opet - hvala, Tea!

Pepeljara nije ni shvatila jadna što ju je snašlo i već je bila umazana na svakom raspoloživom mimlimetru - malo žute, zelene, smeđe, crvene i puno bijele boje i istunjkala sam je dok si, još jedan poetski izraz, rek'o keks. Nakon što se sve fino posušilo, bakrenim sprejem sam maskirala pozadinu i evo nove pepeljare.

Oni s okom sokolovim uočit će da je na rubovima sličice dz viška bijele boje, imam nekoliko objašnjenja ovisno kojoj kategoriji pripadaju oštrovidni:

1. za zlonamjerne - e baš tako je trebalo biti, ipak je to MOJE djelo i MOJA vizija

2. za fleksibilne - a j... ga, dogodi se

3. za dobronamjerne i one koji žele naučiti na mojim pogreškama - trudite se da ne mackate onom bijelom oko sličice, obrišite višak i nastavite s pittoricom.

Nisam sigurna je li mi i to rekao Tein glasić ili je to bio jedan od onih koji inače razgovaraju u mojoj glavi?!! :))))