vila (možebitna spasiteljica)

Nije u pitanju morska, ali je vila - mala, slatka, valjda neka šumska, i pronašla je mjesto na jednoj od mojih vječnih kutijica. Bliži nam se proljeće, osjećam ga u svakoj pori pa će moji novokupljeni decaupage papiri s vilama i patuljcima doći na svoje. Vile ću šibnuti svugdje, a patuleki će se rastrčati isključivo po vrtu.



Mislim da svi već znaju da imam jednu, nadam se da je samo jedna, dosadnu krticu koja mi uništava cvijeće, travnjakić...ma sve - i ovdje svečano objavljujem da krećem u obračun s njom. Krećem u fino, iako sam je i dosad Bog zna koliko puta molila da se odseli, kumila, preklinjala, mitila...Bila sam toliko očajna da sam je čekala, satima ukopana na jednom mjestu, u blatu do koljena, s Konzumovom ili Kerumovom vrećicom u rukama - naime, kao stara naivka imala sam ideju uhvatiti je i prenijeti u šumu... Ma budala! Ja, ne krtica!

Mogla bih ovako do prekosutra - mislim da ću jedan post posvetiti samo njoj, a ako me pusti na miru, napisat ću joj i odu! Ipak, dok još malo ne zatopli, počet ću uređivati okružje već spomenutim patuljcima, baš kao da je nema i kao da mi sve ne uništava. Neću ni razmišljati što će biti ako joj se još više svidi novo prebivalište!
O, pobogu, što ako dovede ekipu?
Vileeeeeeeeeee, pomagajte!

kutija za susjedu Anu

Moja draga susjeda Ana, koja kad god treba uskače kao teta čuvalica mog jedinca i na tome joj neizmjerna hvala, povjerila mi je prekrasnu kutijicu u kojoj su nekad prebivale bočice ulja i octa. Kutijica je prekrasnoga punog drva, prvo dobro dobro izbrušena, a onda zakamuflirana u Anin odabir boja!

Kako sam u zadnje vrijeme prekopala milijun prekrasnih blogova, ubijte me ne znam na kojem sam vidjela sličan rad i odlučila sam pokušati prekopirati ove točkice. Znam samo da je riječ o nekom poljskom blogu, po onome što se da vidjeti na tim genijalnim blogovima - Poljakinje su kreativke i pol, jedino je problem što najčešće nemaju prijevode pa samo gledam sličice i pokušavam odgonetnuti smisao preko sličnih riječi.

Kad uhvatim vremena, obećavam da ću vam neke od njih i predstaviti.

Dakle, teta Poljakinja mi je bila vodilja, a ovo je moj rezultat! Ana je jako zadovoljna, a i ja!

Trenutno sam u nekoj nekreativnoj fazi, ali nakupila sam par paketića das mase pa kad se raspištoljim, vidjet ćete kako se kradu ideje, od npr. naše drage lindoline s njezina bloga http://lindolinast.blogspot.com/. Ma imam puno planova, a hvala Bogu i blogova koji me inspiriraju.

Zna li tko vrijedi li uistinu ona poslovica - Tko prizna pola mu se prašta?

Baš me to nešto muči, ali, ruku na srce, ne kajem se što kradem ideje. I, samo da se zna, i OPET ću! Ali priznala sam...Ma prekomplicirano mi je to, a moram kuhati ručak...Možda me to što ću nahraniti gladne iskupi!

ogledalo, ogledalce

Već odavno nosim u glavi ideju koju je Tea isto tako davno prezentirala na svom blogu http://www.hobbychic.blogspot.com/. Ideja da ove godine napravim novi adventski vijenac je pala u vodu pa se taj slamnati jadničak vuče već neko vrijeme po kući. Prebacujem ga s jednog mjesta na drugo i stvarno uvijek smeta, a onda mi se vratila slika u glavu i nastalo je ovo ogledalce.

Vijenac sam lakirala bijelim akrilnim sprejem, pištoljem za vruće ljepilo zalijepila ogledalo, koje sam prethodno iščupala iz one preružne plastike i pobockala male crvene ruže, crvena satenska trakica na vrhu i sve to na crvenom zidu i zasad je to to.

Kažem zasad jer možda dodam još ružica, još ću razmisliti, neka se malo uljuljka...

Napomena 1. Ignorirajte odraz ovog vrsnog fotografa, izgleda kao loš paparazzo ili, sačuvaj me Bože, voajer i samo kvari dojam.
Napomena 2. Znam, znam da je druga fotografija mutna i znam da bih mogla okriviti fotoaparat, ali nije mi se dalo mijenjati rezoluciju, a opći dojam se može skužiti.
Je'l da da se kuži? Je'l da? Ma da!

tko o čemu...

Tko o čemu - ja o kutijama! Gotova je još jedna, drukčijih tonova od dosadašnjih iako je procedura uvijek ista. Muči me samo jedna stvar - nešto se dogodilo u procesu lakiranja, na sreću samo na poklopcu. Uopće ne razumijem, ne znam koliko se to vidi na fotografiji, ali dojam je kao da sam stavljala vosak koji je čak malo poremetio decaupage. Što je najbolje, lakirala sam sve, ali alergija je izbila samo na vrhu....

Nije toliko strašno, ali generalno, mislim i u životu, volim znati koje posljedice mogu očekivati nakon nekog čina.

Idem sad malo razmišljati o tome. Ali samo malo!

Evo jesam! I ništa se nije promijenilo! Gotovo! Prestajem! Tako je kako je i čemu onda razbijati glavu?

shabby, drvo, bitumen - I LIKE IT

Eheeej, postala sam džomba - treća radionica je odrađena, adrenalin taman koliki treba biti, a rezultati fantastični.

Daklem, radionica shabby na drvenoj klupici. Tea me odmah oduševila kad je spomenula da ćemo koristiti i bitumen, ali trebalo je pričekati do te faze. Prvo smo rubove mackale smeđom bojom pa vosak pa brušenje, drugim riječima čista fizikalija, ali to je bilo mila majka i taj dio s bojom do laktova mi je bio fantastičan. Najdosadniji dio je rezuckanje bršljana - ubilo me u pojam, ali preživjela sam. Gospođa do mene je izrezuckala duplo više od mene dok si rekao keks! Da se održava kakvo natjecanje u tome, sigurna sam da bi bila pobjednica. Kasnije sam otkrila da radi u vojsci pa zaključujem da je sigurno imala kakve visinske pripreme za rezuckanje, mi na Filozofskom faksu to nismo učili. Kad sam konačno bila gotova, uslijedili su decaupage i šablonica BITUMENOM - joj kako ga volim - i doživjela sam ukazanje. Klupice su fantastične! Radionica je bila čisti pogodak, radila sam ono što najviše volim - kombinacija drva sa svim i svačim, a doma sam otišla s klupicom pod rukom i da je bila dimenzija onih klupa iz parka, bila sam je spremna ukrcati na leđa i odšlepati doma.

Ukućani su se divili mom umijeću - a kako to tek paše mom egu, gosti su je htjeli uzeti, ali, sorry, ljudi - samo preko mene mrtve, na ovoj ja spavam! Rekli su da će mi donijeti drugu da im uredim i svečano sam obećala da hoću, ali nisam baš sigurna da ću im je vratiti, drvo u meni budi one iskonske porive i nagone za preživljavanjem i jao onome tko mi stane na put! Drvo + bitumen = ja happy!

čipkasta kutijica

Potrebni sastojci: jedna kutijica neobrađena drveta, čipka (stoljnak, krpa, podsuknja...), kit za drvo ili masa za gletanje, špatulica za nanošenje, akrilni srebrni sprej, dobra volja.

Način pripreme: Na kutijicu stavite čipku i počnite s nanošenjem kita sve dok sve rupice ne budu popunjene, na koncu sve fino zagladite i odmah, dok je još mokro, dignite tkaninu i operite je.

Kad se sve fino posuši - poprskajte akrilnim sprejem u dva sloja, boje po želji...

I gotovo!

Nije tutorial, nije ni neka mudrost, ali nekome može koristiti, a ja imam neki tekst!

Mislim, čisto da nije prazno...ne volim prazno!

Volim čitati tuđe tekstove, volim pisati svoje, ali nekad mi se ne da i gotovo!

Šta da kažem?! Ubijte me!

Doduše, ne znam što bi se tim vandalskim činom promijenilo i, samo da znate, ne znam je li to ikome palo na pamet - ni onda neću pisati!